“Sve same pokazujete, same ste si krive ako vas netko siluje!”
„Bolje se obuci dok još možeš!”
„Znaš, ovim pokazuješ veliko nepoštovanje!“
„Zna li tvoja majka da si tako odjevena?”
„Znate, morate biti korektne prema dečkima i muškim profesorima.”
Sve su to komentari koji prate djevojke u srednjoškolskoj dobi, a nastavljaju ih pratiti i kasnije; na radnom mjestu, u romantičnim vezama i u drugim aspektima njihovog javnog i privatnog života. Stroga pravila odijevanja pravdaju se namjerom poticanja discipline, mira, jednakosti i stvaranjem formalne i profesionalne atmosfere. Primjereno odijevanje očekuje se od svih učenika, bez obzira na rodni identitet, no pozadina koja stoji iza takvih očekivanja pokazuje rodne razlike. Od učenica se često traži da svojim odijevanjem ne provociraju muškarce, kao da je njihova odgovornost “paziti na njih”. Ako svojom odjećom, bila to njihova namjera ili ne, privuku pozornost, ne smiju se žaliti na posljedice jer je njihovo provokativno odijevanje uzrokovalo seksualnu namjeru. Kodeksi odijevanja koji pojedine dijelove ženskoga tijela već stoljećima stavljaju u fokus kao simbola nekontrolirane požude, odgajaju mlade naraštaje tako da je samorazumljivo seksualizirati žensko tijelo. Istovremeno, to je poruka djevojkama/ženama da su one primarno tijela, a tek su onda ljudi. Prema tome, važeća pravila odijevanja, umjesto da sprečavaju da djevojke promatramo kao objekte seksualne požude, održavaju i potiču takav mentalitet. Inzistiranjem na tome da su otkriveni dijelovi ženskoga tijela nepoželjna pojava koja u školskom kontekstu odvlači od učenja i produktivnosti, djevojkama se poručuje kako bi uvijek trebale prilagoditi svoj fizički izgled da njime ne bi izazvale burne reakcije. Njihovo zadovoljstvo i sreća nisu na prvom mjestu, to su mjesto odavno zauzela seksistička očekivanja koja određuju cijeli ženski život, od odijevanja do ponašanja. Životom u tišini trajne poslušnosti gubi se autentičnost kojom teži svako živo biće, a autonomija nad vlastitim tijelom predaje se u ruke nepravednog društva. Takav mentalitet potvrđuju brojni članci na portalima, poput: “Osnovna škola zabranila djevojčicama uske hlače jer se dječaci 'ne mogu kontrolirati”, “Učenice odjećom ne smiju provokativno djelovati na kolege i svoje profesore” i “Razrednica učenicama održala predavanje o pravilnom odijevanju jer dječake sada 'drmaju' hormoni”.
Među našim školskim kolegama proveli smo slično istraživanje. Naš anketni upitnik je ispunilo ukupno 44 učenika, od kojih su većinu činile učenice (84,1 %). Iako su mišljenja o pravilima odijevanja u našoj školi podijeljena, većina učenika - njih 47,7 % - smatra kako su ona prestroga. Kućni red naše škole ne sadrži jasno definirana pravila odijevanja, već navodi da su “učenici u školu dužni dolaziti uredni i primjereno odjeveni”. Mišljenja učenika, stoga, očito se ne temelje na formalnim pravilima, nego na vlastitom proživljenom iskustvu. Čak 20,5 % učenika izjavilo je kako se zbog vlastitog odijevanja našlo u neugodnoj situaciji, dok je njih 60,4 % svjedočilo neugodnoj situaciji u kojoj se našla njihova prijateljica. Mnoge djevojke spomenute situacije opisuju kao iznimno neugodne te ističu da je bilo trenutaka u kojima su se osjećale doista ugroženo. Navode kako su bile prozivane pred školsku ploču gdje bi njihov izbor odjeće bio javno kritiziran, pred čitavim razredom u svrhu poticanja osjećaja srama. Je li javno sramoćenje i uznemiravanje djevojaka prihvatljivo u jednoj obrazovnoj ustanovi u 21. stoljeću? Nadalje, iz ankete doznajemo da se u razredima koriste razni izrazi koji ostavljaju neugodne osjećaje, poput “sexy meso, škemba ili špek”, a kojima se aludira na pojedine dijelove ženskog tijela. Učenice često, kao reakciju na svoju odjeću, dobiju komentare kojima im se poručuje da je žena ta koja je kriva za silovanje te kako bi i one mogle jednoga dana biti seksualno uznemiravane, ako se nastave “neprimjereno” odijevati. Posebno je zabrinjavajuće da ovakvi komentari potječu od osoba koje bi trebale svim učenicima jamčiti sigurnost i podršku, koje bi ih trebale zaštititi i stati na njihovu stranu. Umjesto toga, učenice doživljavaju kontinuirano umanjivanje vlastite vrijednosti, opravdavanje potencijalnog seksualnog nasilja i reduciranje sebe na problem koji je potrebno riješiti. Time se nastavlja poticati isti onaj mentalitet u kojem djevojke (opet) ostaju prepuštene same sebi jer i oni koji bi trebali na umu imati njihov najbolji interes, gledaju djevojke kroz patrijarhalne naočale uvriježenih seksističkih vrijednosti. Djevojke zaslužuju biti tretirane s poštovanjem. Djevojke zaslužuju sigurnost. Djevojke su ljudi sa svim pripadajućim pravima. Zaslužuju da onaj nepravedan pristup protiv kojeg se borimo već godinama, a koji nastavlja pronalaziti svoj put u živote svake nove generacije djevojaka, napokon prestane. Zaslužuju da ih se ne sputava već na početku, u najranijoj dobi, u razdoblju kad su najranjivije i kada im je potrebna podrška i stabilnost. Zaslužuju ne biti okružene surovim konstatacijama - poput onih rečenica na samom početku članka, rečenica koje su njihova autentična iskustva, koje nisu izmišljene. Takve rečenice ne samo da mogu nanijeti veliku štetu njihovom samopouzdanju, već upravo normaliziraju i ojačavaju patrijarhalni sustav vrijednosti u društvu. Odjeća je samo jedan od načina ekspresije vlastitih stavova i mišljenja te oblik komunikacije vlastitog identiteta na različite, kreativne i inovativne načine. Odijevanje često služi i kao oblik svojevrsne zabave i unutar i izvan školskog konteksta. Djevojke bi trebale moći uživati u različitim komadima odjeće, različitim tkaninama i uzorcima bez straha da će zbog toga biti uznemiravane, prozivane i sramoćene. Strah od vlastitog tijela i nošenja odjeće u kojoj se osjećaju lijepo, čest je kod mladih djevojaka. Zašto? Odgojene su tako da se na njihova leđa prebaci odgovornost tuđih reakcija. Normalnim vide da su rješenje seksualnog uznemiravanja stroža pravila odijevanja, a ne drugačiji odgoj dječaka koji bi obeshrabrio ideju o tome da su djevojke samo objekti. Pitanje poput - A, što je nosila? - ne bi smjela opravdavati seksualno uznemiravanje jer postavljaju žrtvu u poziciju krivca. A žrtva nikad ne može biti odgovorna!
Strahote i neprimjerene rečenice nažalost su dio odrastanja svih nas. Djevojke kroz različita iskustava stvaraju percepciju o sebi i svojem položaju u društvu. Surove rečenice mogu brzo postati dio njihovog unutarnjeg monologa i u potpunosti ugasiti njihov dragocjen žar. Na nama je da se taj žar ne ugasi. Ne spriječimo li to, svi ćemo osjećati posljedice (čak i oni koji šute).
POJMOVNIK
SEKSIZAM je svaki oblik izražavanja (čin, riječ, slika, gesta) koji se temelji na ideji da su neke osobe, najčešće žene, inferiorne zbog svojeg spola.
Comments