Bivši učenici - današnji nastavnici
Povodom 65. godišnjice početka rada naše škole, odlučili smo, prije svega, razgovarati s bivšim učenicima samoborske gimnazije koji su sada nastavnici u našoj školi. Na ovim stranicama moći ćete pročitati što su nam ispričali o svojim iskustvima s ove dvije uloge.
Razgovor s profesoricom Teom Kupak
Razgovarala: Helena Livaić
1. Neka najljepša uspomena iz gimnazije!
- Najljepša uspomena je sigurno dugogodišnje prijateljstvo – moja je sadašnja najbolja prijateljica sjedila sa mnom u istoj klupi četiri godine.
2. Što biste savjetovali srednjoškolskom sebi?
- Savjet bi bio da se svakako manje opterećujem ocjenama i 'nepravdama'.
3. Koji vam je bio najgori i najdraži predmet?
- 'Najomraženiji' predmeti su mi bili Matematika, Hrvatski jezik i Kemija, a najdraži predmeti su mi bili Biologija, Likovna umjetnost i, naravno, Engleski jezik.
4. Pet karakteristika najdražih profesora!
i
5. Pet karakteristika najgorih profesora!
- Cijenim stručnost, dosljednost, pravednost, susretljivost i 'ljudskost', a manje cijenim ljude sa suprotnim karakteristikama.
6. Radite li s nekim tko vam je predavao, ako da, kakav je osjećaj?
- Ne provodim puno vremena u zbornici, rad jednostavno nije koncipiran na taj način – ali bojim se da su se moje srednjoškolske slutnje pokazale istinitima, a ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao tada, na jednaki su ga način obavljali i odnosili su se prema novim učenicima jednako korektno kao i prema meni kao učenici.
7. U kojoj ste klupi sjedili?
- U prvom sam razredu sjedila u drugoj klupi do zida (bila je to sadašnja učionica 1), a kasnije druga klupa do prozora, pa onda još malo dalje...treća ili četvrta klupa do prozora.
8. Savjet za preživljavanje gimnazije (kako ste vi preživjeli gimnaziju) i jeste li varali u školi?
- Svakako treba istaknuti da se može preživjeti – evo tu smo, a neki od nas se trude učiniti to iskustvo manje traumatičnim za one koji su sada u našim klupama. Bilo je teško, puno smo radili...čitali, učili, vježbali. Nije bilo olakotnih okolnosti – mogli smo biti pitani sve predmete koje smo imali po rasporedu i pisati neograničeni broj testova - sva su ispitivanja mogla biti nenajavljena. I nije bilo dostupnosti interneta i instant rješenja kad god bismo to poželjeli. No, bila su to neka druga vremena – neusporedivo je sa sadašnjim načinom življenja i dostupnom tehnologijom. Mislim da nije bilo varanja na testovima na načine na koje se to možda danas događa. Osobno se nisam time bavila, ali smatram da bi se danas (zbog pravednijeg sustava) i općenito zdravijeg pristupa životu trebalo onemogućiti zloupotrebu mobitela u školama.
9. Osjećate li nostalgiju?
- Ne osjećam nostalgiju, ne u smislu na koji vjerojatno misliš. Najljepše iskustvo školovanja u mojem je slučaju bilo razdoblje osnovne škole – gimnazijske dane, nažalost, ne pamtim s istom vrstom nostalgije.
10. Da niste profesorica engleskog jezika, što bi ste bili?
- Moja su velika ljubav životinje svih vrsta i veličina – posebno mjesto zauzimaju psi i mace, pa eto, odgovor se sam nameće: možda bih bila veterinar.
11. Neka učenička izjava koja vas je najviše nasmijala!
- Teško je izdvojiti nešto posebno...možda situacija kad je jedan učenik uhvaćen kako se gleda u ogledalo za vrijeme nastave i njegova izjava da provjerava frizuru i je li sve na mjestu.
12. Poruka/savjet za kraj!
- I kad vam se čini da ste zapeli i da se ne može naprijed, uvijek se nađe neko rješenje. I na kraju će sve biti dobro.
Razgovor s profesoricom Marijom Jazvić
Razgovarala: Helena Livaić
1. Neka najljepša uspomena iz gimnazije!
- Nemam najdražu uspomenu, zato što ih je bilo doista puno. Išla sam u super razred, mi se i dan danas družimo. Sve mi je bilo lijepo. Od kartanja bele za vrijeme sata Vjeronauka i Glazbenoga, do rupa u kojima nas nitko nije čuvao, nego bismo otišli u kafić i tamo bi također kartali belu u nedogled. Također i uspomene s maturalca (o kojima ne smijem pričati haha). Što je još bilo dobro? Sve, jednostavno sve, hrpa lijepih uspomena koje su se doduše malo zamaglile, ali meni je sve u gimnaziji bilo lijepo.
2. Što biste savjetovali srednjoškolskom sebi?
- Rekla bih si da imam više samopouzdanja. I da prištići dolaze i odlaze cijeli život, iako to nije baš utješno.
3. Koji vam je bio najgori i najdraži predmet?
- Povijest, naravno! Najgori predmet, koji sam najmanje voljela učiti, je bila Biologija jer je bilo previše gradiva, a meni je to bilo apsolutno dosadno i onda sam to samo štrebala da bih imala pet. A najgora sam bila iz Fizike, definitivno.
4. Pet karakteristika najdražih profesora!
- Stručnost, volim kad ljudi znaju svoj predmet i kad se vidi na njima da uživaju. Humor mi je dosta važan. Jasna pravila i pravednost kao takva. Uz to volim ljude koji su skloni sarkazmu i koji na inteligentan način „spuštaju“ učenicima jer je to recimo meni bilo fora kad sam bila učenica (pozdrav razrednici Lalić).
5. Pet karakteristika najgorih profesora!
- Nestručnost, kad se vidi da netko ne razumije to što predaje i ne zna objasniti. Sklonost ružnom ismijavanju. Ne volim kada profesori imaju očigledne favorite, koji štogod da naprave sve je savršeno. A nisam cijenila ni profesore koji daju odličnu ocjenu samo ako im učenici točno ponavljaju njihove riječi.
6. Radite li s nekim tko vam je predavao, ako da, kakav je osjećaj?
- Da, radim s nekoliko ljudi koji su mi predavali i isprva je to bilo skroz bizarno, ali većina nastavnika ima drugačiji odnos u učionici naspram učenika i privatno između kolega, što me je iznenadilo. Uglavnom, čudno je iz uloge učenika uskočiti u ulogu ravnopravnih kolega, ali se brzo naviknete.
7. U kojoj ste klupi sjedili?
- Predzadnja klupa srednjeg reda, tamo su bila cool djeca haha.
8. Savjet za preživljavanje gimnazije (kako ste vi preživjeli gimnaziju) i jeste li varali u školi?
- Prijatelji. Općenito ostvarivanje odnosa s drugim ljudima, što također učimo i vježbamo u toj fazi života. Prijatelji nam pomažu, s njima se veselimo i glupiramo, preživljavamo dosadu, radimo gluposti i mudre stvari, istražujemo sebe i svijet. Oni nas uče društvenim pravilima ponašanja koje inače ne bismo usvojili. I čine razdoblje srednje škole više nego podnošljivim.
Što se tiče prepisivanja u školi, malo mi je neugodno reći, ali radila sam to. Prijateljica je rasturala engleski, a ja sam bila dosta loša pa mi je rješavala testove, a ja sam njoj ove iz povijesti. I na satu matematike bi po razredu kružili papirići s riješenim zadacima koji bi me često nadahnuli na točan odgovor. I iz njemačkog također, bilo je to jednostavno previše riječi za zapamtiti svaki drugi tjedan.
9. Osjećate li nostalgiju?
- Ne, ali mi tu i tamo nedostaje taj osjećaj bezbrižnosti. Fakultet je znatno zahtjevniji, a sve nakon njega je posao i odgovornost. U srednjoj školi sam bila najbezbrižnija i najzaštićenija i zapravo mi je bilo jako lijepo. Ne bih mijenjala apsolutno ništa, ali ne osjećam nostalgiju, veseli me moj život sad.
10. Da niste profesorica povijesti, što bi ste bili?
- Ne znam, ja sam od osnovne škole htjela studirati povijest. Doduše, nisam mislila da ću raditi u svojoj srednjoj školi, ali sam uvijek htjela studirati povijest.
11. Neka učenička izjava koja vas je najviše nasmijala!
- Joj, iskreno ne znam, nažalost nisam zapisivala te provale, ali u pravilu se dogodi nešto uz povijest. Tipa vođa Seljačke bune je bio ban Jelačić. Možda bih trebala početi zapisivati?
12. Poruka/savjet za kraj!
- Budite dobri jedni prema drugima i smijte se!