Razgovarala: Helena Livaić
1. Koje su bile tvoje reakcije kada si saznao da si maturant generacije?
Pa s obzirom na to sam saznao za informaciju, da se to uopće bira, od Maka, koji mi je to javio, pa je bila neka diskusija, nisam baš puno o tome razmišljao. Saznao sam da sam izabran za tu prestižnu titulu kad mi je onaj frajer koji me trebao slikati za novine došao na vrata, samo nenajavljeno. Tražio je da me slika i tako sam ja saznao. I praktički nitko to kasnije nije puno spominjao.
2. Koje su bile tvoje ključne strategije za uspjeh u školi?
E sad, kakve „mrtve” strategije? Puno ti je bolje malo slušati na satu, čisto da imaš ideju što se radi, moraš nekad učiti. Prvi, drugi razred sam baš ono imao bilježnice u kojima sam zapisivao, a na kraju sam bio više sklon kemijanju. Za usmene ti je dosta dobro da si simpatičan i komunikativan i nešto slično. Za učenje, pišeš, na neki komad papira ili nešto, bitno je pisati jer onda zapamtiš. Ako zapišeš dva puta, veće su šanse da ti bar nešto upadne u glavu.
3. Kako si usklađivao školske obaveze s drugim aktivnostima i interesima izvan škole?
Moram. Čime si se bavio izvan škole? Pa ničim. Mislim, uvijek imaš na umu da ti je škola primarna, osim ako ne ganjaš negdje drugdje neku karijeru. U mom slučaju dosta mi je škola primarna, a ove ostale stvari balansiram po školi. Uvijek sam uspio sve što je trebalo za sve te hobije, uvijek sam uspio naći vremena, uvijek sam uspio to uskladiti. A što se tiče društvenog života? Mislim, možeš otići preko vikenda van, znao sam i preko tjedna. Ne moraš svaki put kad izađeš popiti litru pelina marke Zvečevo, možeš nekad otići i na kavu.
4. Što ti je bila najveća motivacija tijekom školovanja?
Mislim da ovo možemo preskočiti. Kakve motivacije? Upisao sam se u školu, kaj? Sad je moram završiti. Pa motivacija je uvijek da imaš što bolje ocjene možeš iz nečega i poklopilo se da iz svega imam dovoljno dobar uspjeh da prođem s 5. Mislim, ne igraju ocjene tako veliku ulogu kod upisa na većinu fakulteta, ali kod puno njih igraju makar pristojnu ulogu. Je li mi viška imat još koji bod?
5. Neki savjet za preživljavanje srednje škole?
Mislim, rijetko tko se nađe u situaciji da je baš egzistencijalno ugrožen. Za akademsko preživljavanje su najbitnije „one“ taktike. Fizički? A naravno, morat ćeš se nekad buditi rano, ali fizički ćeš to izdržati. Psihički? Psihički ćeš se nositi sa stresom, mnogi se suoče s jako puno stresa u prvom razredu, drugi i treći su uglavnom chill, nekima je gadan četvrti. Uglavnom, prvi i četvrti znaju biti stresni. No, ako te to šutne u prvom, onda prođeš i onda si više-manje dobar. Socijalno? Nađi si prijatelje, imaš cijeli razred. Kad dođeš prvi put u svoj razred, najvjerojatnije ćeš misliti kakvi su ovo ljudi, nema boga da ću ja sad naći nekoga, ja bih doma, ali vrlo brzo si nađeš nekog svog.
6. Kako se osjećaš zbog završetka srednje škole te koji su ti planovi za budućnost?
Jako sam sretan što ću završiti srednju, mislim da bi bilo dosta. Ne znam bih li upisao pravo ili neki drugi predmet društveno-humanističkog smjera pa onda otišao na postdiplomski iz diplomacije i ubacio se u neku ambasadu ili instituciju.
7. Savjet koji bi dao prošlom sebi u prvom razredu gimnazije?
Mislim, ništa si ne bih rekao jer nije da baš žalim za ičim što sam napravio.
8. Neko najdraže sjećanje? Po čemu ćeš pamtiti ovo razdoblje?
Što ja znam? Pa ne sjećam se baš, ne znam, zanimljivo mi je bio družiti se s ljudima iz razreda, većina sjećanja je više vezana za društvo i možda čak više izvan škole. Maturalac je bio cool.
Matko Brekalo (prvi lijevo) s ostalim sudionicima državnog Natjecanja iz povijesti 2024. iz naše škole
Matko Brekalo s ostalim sudionicima državnog Natjecanja iz geografije 2024. iz naše škole
Comments