Ponedjeljak, 26. kolovoza 2024. U 5 sati ujutro krenuli smo iz našeg Samobora put Češke. Sara, naša turistička pratiteljica, u startu je postavila neka nova pravila pa smo tako na svakom zaustavljanju umjesto za svima poznati WC imali na raspolaganju desetak minuta da obiđemo veseli centar. Nismo skupljali pologe za hotelske sobe, već priloge za Sarinu svadbu... Uz par zaustavljanja, naša prva destinacija bio je grad Kutna Hora u kojem smo imali priliku upoznati srednjovjekovni svijet rudarenja srebra. Poput onovremenih rudara, prolazili smo uskim i niskim hodnicima rudnika te iskusili kako je to bilo raditi u rudniku bez gotovo ikakvog osvjetljenja. Obilazak tog rudnika bio nam je uzbudljivo i nezaboravno iskustvo. Po dolasku u Prag, smjestili smo se u sobe hotela Olympik Congress, večerali te se nastavili družiti do kasno u noć.
Utorak, 27. kolovoza 2024. Nakon ranog doručka, krenuli smo u razgled samog grada Praga. Gledali smo smjenu straže ispred Praškog dvorca kojeg smo zatim obišli, baš kao i katedralu Svetog Vida, grobnicu čeških kraljeva, baziliku Svetog Jurja... Konačno, niz Zlatnu ulicu spustili smo se do Vltave te Karlovim mostom prešli u drugi dio grada. Naša službena vodičica upoznala nas je s praškim znamenitostima pričajući tečnim srpskim jezikom, ali nismo imali problema s razumijevanjem. Nakon razgledavanja grada, ručali smo krstareći Vltavom uz panoramsko razgledavanje Praga. Na brodu, a od toga dana i svake večeri, ispred hotela ili na hodniku hotela, atmosferu je na gitari održavao naš Mihael. Gitaru je kupio ranije toga dana u Pragu i zbog toga zakasnio na dogovoreno okupljanje pred polazak na vožnju brodom. Budući da nas je ostatku maturalca zabavljao odličnim repertoarom, sve smo mu oprostili. Navečer smo imali priliku otići do grada u samostalnom aranžmanu, ali većina nas je, kao i prvog dana, ostala družiti se u sobama.
Srijeda, 28. kolovoza 2024. Obišli smo prašku Židovsku četvrt, a nakon toga smo posjetili muzej Franza Kafke. Zatim je uslijedila mnogima omiljena destinacija našega maturalca, a to je, posve neočekivano, bio praški ZOO. Riječ je o jednom od najvećih zooloških vrtova u Europi s gotovo 5000 životinja, a unutar vrta prometuje i žičara. Tamo smo imali priliku ručati i popiti kavu, a ZOO smo razgledavali samostalno. Kao i svakog dana, u hotelu nas je čekala večera, a potom smo prionuli na spremanje za zajednički izlazak pa je ova večer drugačije protjecala. Detalji u ovom izvještaju nisu potrebni, ali svi smo se odlično proveli i srećom sretno vratili u hotel. ;)
Četvrtak, 29. kolovoza 2024. Nakon doručka u hotelu, zaputili smo se u Njemačku do svega dva sata udaljenog Dresdena. Tamo smo razgledali (obnovljenu) staru jezgru, nakon čega smo slobodno vrijeme iskoristili za ručak i samostalno istraživanje grada. S obzirom na jučerašnji izlazak, bili smo manje-više vidljivo umorni. Poslijepodne smo proveli u Pragu, a nešto kasnije u noći smo ispred hotela pokušavali profesore Babića i Maka naučiti kako prstima napraviti “gen Z srce”. Uz mnogo truda, u konačnici su zaista uspjeli napraviti… nešto. Dokazi su na fotografiji.
Petak, 30. kolovoza 2024. Predzadnjeg dana našeg maturalnog putovanja uputili smo se do obližnjeg grada čije je ime Mlada Boleslav, a u kojem smo obišli tvornicu Škode. Tamo smo prisustvovali procesu sastavljanja automobila na pokretnoj traci, a brzinski smo obišli i Muzej Škode. Poslijepodne smo proveli u središtu Praga uživajući u samostalno osmišljenim aktivnostima; još smo malo razgledavali, kupili pokoji suvenir, imali priliku isprobati praški metro, gradom smo se vozili električnim romobilima… Našu posljednju večer(u) u hotelu proveli smo družeći se do dugo u noć. Te nas je večeri naš I. L. pokušavao uvjeriti da je njegova dalmatinska krv otporna na pivo, ali je već za koju minutu zaspao na podu u hodniku hotela. Ali zato Hajduk živi vječno. Da, dečki su posjetili i poznatu prašku pivnicu U Fleků…
Subota, 31. kolovoza 2024. Jutro je donijelo kraj. Nakon kratkog ili nepostojećeg sna i nakon doručka, a neki bez doručka, uputili smo se prema našoj posljednjoj destinaciji - tvornici piva Pilsner Urquell u Plzenu, gradu koji odiše mirisom hmelja. Razgledali smo tvornicu i podrume, uslijed toga izmijenili toplinske pojaseve, ali na kraju smo i sami mogli isprobati i kupiti poznato plzensko pivo. Uz nekoliko zaustavljanja za posjetu veselim centrima, naš maturalac ubrzo se priveo kraju. Vratili smo se u Samobor u ne previše kasnim večernjim satima. Naša Sara je uspjela skupiti nešto novca za svadbu - ljepše to zvuči nego da napišem da su neke sobe ostale bez svog pologa u hotelu… A dok smo ulazili u Samobor: Evo zore, evo zore, eeej, Đurđevdaaan je… a ja nisam s onom koju volim - sigurno se čulo do Češke.
Comments