Donkey Hot, nekonvencionalni bend iz Zagreba, sviraju rock, rade svoje i kak’ prođe, prođe - poručili su nam dečki iz benda. Bend postoji deset godina, ali tek četiri godine u ovoj postavi, kada sam ja prestao biti bubnjar u bendu, rekao je Vili Gobac, sadašnji frontmen. Osim Vilija, bend čine Mihovil Burek na gitari, Marijo Dujmić na klavijaturama, na basu Doris Mihaljević i Hrvoje Dizdar na bubnjevima.
Prošle godine izdali su svoj prvi album Mama, a sada trenutačno rade i na novom albumu.
Za njih se može reći da imaju prilično tradicionalni pristup glazbi, protivnici su playbacka, elektronike, pretencioznosti, sviraju sirovi rock and roll s elementima metala i punka. Trudimo se da nije sve uzalud, al’ sreću treba izazvat’ - objašnjava Mihovil.
Vili Gobac
Gustl: Kako ste se počeli baviti glazbom?
Vili: Prije Donkey Hota pokušavao sam se bavit’ glazbom sam, ali nisam to znao sam izvest’ pa sam naš’o bend. Dečki su bend. Zapravo, sve krivo skineš i onda skužiš da si napravio svoju stvar.
Burek: Hrc i ja smo u bendu od srednje škole, uvijek se htjelo nešto ozbiljno, ali nismo znali bavit’ se bendom. Prije pet, šest godina sam počeo svirat u Guns N’ Roses tribute bendu, to i dan danas postoji, to je prvi ozbiljniji bend da imaš koncerte i probe, počeo sam svirat’ zbog Gunsa.
Hrvoje: Ja sam počeo svirat tak’ da sam gled’o strica, on je imao neki svoj bend i onda mi je to bilo interesantno, a onda sam sjeo za bubnjeve.
Mihovil Burek i Hrvoje Dizdar
Gustl: Bori li se Donkey Hot s vjetrenjačama? Vili: Vjetrenjače su možda muzička scena u Hrvatskoj, a mi se s njom borimo. Sviramo rock and roll, koji je totalno, čini mi se, demode. Uopće pokušavat’ s takvom muzikom nešto napravit’ je samo po sebi borba s vjetrenjačama.
Hrvoje: Bend je Donkey Hot, a mi smo vjetrenjače.
Burek: Fokusirani smo na sebe i ne boriš se ni s kim, radiš svoje i ideš svojim putem.
Gustl: Koju pjesmu/bend smatrate obaveznom lektirom za novije generacije?
Vili: Ja mislim da bi svi trebali poslušat cijelu diskografiju Motörheada.
Burek: Možda Sweet Child O’ Mine, Highway to Hell...
Gustl: Imate li još neki hobi osim glazbe?
Burek: Hobi mi je radit’ muziku koja nije za bend.
Vili: Radim u IT-u, nakon toga se bavim bendom uglavnom, a sad i glumim u jednoj seriji.
Gustl: Vili, što te potaklo da upišeš ADU? (Akademiju dramske umjetnosti op. a.)
Vili: Upisao sam Akademiju jer nisam znao što bi drugo upis’o, im’o sam grozne ocjene u srednjoj, iš’o sam u Gornjogradsku. Prvo što sam upisao je jednopredmetna filozofija na Filozofskom i to sam bio 20. od 20, onda sam shvatio da nisam zainteresiran, pa sam odlučio otić’ na prijemni za Akademiju i mislim da je taj prijemni nekaj najbolje što sam napravio na toj Akademiji. Zavšio sam Akademiju i počeo sam se bavit’ kompjuterima - sve je išlo po planu.
Vili Gobac
Gustl: Smatrate li da Donkey Hot ima svoj prepoznatljiv vizualni identitet?
Vili: Trudimo se kupit’ neku obleku koja bi nam bila dobra na stageu, općenito u životu nitko od nas se privatno ne zna dobro obuć’. Trudimo se izgledat’ što bolje možemo i ne ide nam.
Burek: Definitivno nam je cilj ne doć’ na binu k’o kak’ bi došli na cugu, da smo nešto kostimirani konkretno ne, ali jasno nam je da je to audiovizualni doživljaj.
Gustl: Koliko često održavate probe?
Vili: Trenutno radimo na novom albumu, na novim pjesmama, pa nemamo probe za koncerte al’ ćemo se vratit’ ponovo jer nas čeka dosta koncerata od trećeg mjeseca nadalje.
Burek: Kratak odgovor bio bi: tri do četiri dana tjedno.
Gustl: Kako vam je bilo nastupati prije Bareta u Areni?
Vili: Bilo je super, bila je krcata Arena, svi su došli na Bareta i onda su nas morali istrpit’ jedno sat i petnaest... Dobili smo tu priliku i mislim da smo ju iskoristili najbolje kaj smo mogli i znali, sve u svemu, ekipa iz Majki je super i to nam je bilo jedno dobro iskustvo. Nadam se da ćemo još svirat’ s njima.
Burek: Meni je to bio najjači koncert ikad, pamtit ćemo tu Arenu.
Hrvoje: Najgori je bio period par dana prije Arene kad si razmišljao previše o tome svemu al’ kad dodeš na taj stage i shvatiš da je sve na svojem mjestu, bude puno lakše nego što si očekivao.
Gustl: Što mislite o današnjoj “glazbenoj sceni”, mladima i njihovom glazbenom ukusu?
Burek: Rock and roll je nekad bio mainstream kao što je danas trap. Nekad je bilo bitno pojavit’ se na koncertu nekog rock benda, na primjer na Azru. Moraš ić’ na Azru, svi će bit’ tam’, k’o što sad moraš ić’ na Kukus. Muziku se shvaća zdravo za gotovo, jer je dostupnija. Nekad si mor’o imat’ ploču da bi je čuo, danas klikneš i ne doživljavaš to tak’. Ne znam koliko ljudima znači uopće mjuza, do neke pozadinske bukice, da nije samo tišina u stanu il’ autu, mali broj ljudi se baš bavi s tim.
Vili: Mislim da danas ima puno previše svega i da jednostavno u moru svega, ljudi su se raštrkali na sve strane i nema jednog općeg smjera koji bi svi pratili, al’ opet sutra ’ko zna, bit’ će opet neš’ drugo, sve više idemo prema onome da će svatko imat’ pet minuta slave, mjuza je roba koja se brzo mijenja i brzo se troši i nema težinu kakvu je imala nekad.
Vili Gobac
Gustl: Imate li neku poruku za naše gimnazijalce?
Hrvoje: Ako se vidite u nečemu go for it! Naći ćeš svoj prostor u svemu tome, ako budeš dobar u tome, ako te nekaj fakat interesira i ak’ se vidiš u nečemu, udri po tome. Kak’ si skrojiš tak’ će ti bit’.
Vili: Morate puno raditi i učiti, biti dobri u školi da bi na kraju mogli naći posao, slušajte Donkey Hot, dođite na koncerte i bit će vam super!
Kako je i sam Vili rekao, slušajte Donkey Hot, dođite na koncert, zabavite se i ne propustite biti dio ove glazbene priče 27. 4. u Klubu hrvatskih glazbenika Sax!
Comments