Povodom Dana hrvatskih knjižnica (11. 11.), imala sam priliku razgovarati s našim školskim knjižničarkama Nevenkom Fresl, prof., knjižničarkom Gimnazije Antuna Gustava Matoša i Ekonomske, trgovačke i ugostiteljske škole te Irenom Šepl, prof., knjižničarkom Srednje strukovne škole koje svakodnevno našu knjižnicu pune toplinom i ljubavlju prema knjigama.
Kroz intervju, otkrile su nam više o knjigama koje ih inspiriraju, događajima iz knjižnice, svakodnevnim izazovima, njihovom odnosu, a otkrile su nam i pokoju tajnu. ;)
1) Koje su knjige ili autori koji su imali najveći utjecaj na vas? Najdraža knjiga?
Irena: Nažalost nemoguće je u životu imati samo jednu najdražu knjigu, pogotovo u ovoj profesiji. Ja bih zato to podijelila na djetinjstvo, tada mi je najdraža bila Heidi Johanne Spyri, prva knjiga koju sam sama pročitala. U osnovnoj školi Galeb Jonathan Livingstone Richarda Bacha, a u srednjoj školi Derviš i smrt Meše Selimovića i kompletan opus Gabriela Garcíe Márqueza. U ovom stoljeću izdvojila bih suvremenog japanskog književnika Harukija Murakamija i cijeli njegov opus, pogotovo roman Kafka na žalu. To je knjiga iz koje sam ispisala najviše citata. Volim i sva djela belgijske književnice Amelie Nothomb, posebno roman Strah i trepet. Nevenka: Slažem se sa svime što je kolegica rekla, osim možda Heidi, ona mi ipak nije bila toliko značajna :). Dodala bih još i Krležin cijeli opus, zatim i Marka Twaina i to njegove priče u zbirci Dnevnik Adama i Eve ili Novinarstvo u Tennesseeju. Knjige Slobodana Novaka i Ranka Marinkovića. Ima toliko dobrih knjiga koje sam pročitala i koje neću nažalost stići pročitati, pa mi je zaista teško izdvojiti sve koje su mi značajne. Neke od njih su Sto godina samoće Gabriela Garcíe Márqueza i Zovem se crvena Orhana Pamuka. Od novijih knjiga jako mi se dopala Periševa Mladenka kostonoga i romani Kristiana Novaka…
Irena: Sad već ima puno više super knjiga koje neću stići pročitati, nego onih koje sam pročitala.
Nevenka: Potpisujem!
2) Što mislite, kako će knjižnice izgledati za 10 godina? Hoće li se puno promijeniti?
Nevenka: To mi je iskreno najteže pitanje od svih. Mislim da će se svakako nešto promijeniti, ali na koji način to ovisi o ključanicama kaosa koje ćemo otključati. Što će se dogoditi, hoće li biti potpuni kulturni kolaps ili neće, to ćemo tek vidjeti. Bit će zanimljivo. Sigurno će biti drukčije nego što je sada. Već se i sad vide promjene, ali najviše u vama, čitateljima, ne toliko u knjižnici. Knjižnica je manje-više ostala ista izuzev nekih tehnoloških napredaka. Vidi se promjena u tome što vaša generacija stvarno sve manje čita i, recimo, neke knjige za koje smo, gledajući neke prijašnje generacije, mislili da će makar neke od učenika oduševiti ili privući, danas nažalost većini uopće nisu zanimljive. U tom smislu, više se mijenjaju neke čitateljske navike i vaš odnos prema knjigama.
Irena: Ja sam još pesimističnija. Mislim da će školske knjižnice polako izumrijeti. U nekim “naprednijim“ obrazovnim sustavima, npr. finskom, ni nema školskih knjižica i sve više narodne knjižnice preuzimaju tu ulogu. Inače mislim da će ovako opće obrazovanje s godinama izumrijeti. To jest da će doći do elitističkog obrazovanja. Tko će htjeti biti obrazovan, imat će svog mentora i nastava će biti “jedan na jedan”. Ta moja crna razmišljanja ipak se ne odnose na bližu budućnost. No, prije dvije godine šokirali su me stavovi nekolicine mojih maturanata računalaca o Camusovom Strancu. Ovaj kultni roman dodirnuo je skoro svakog čitatelja bez obzira kojoj generaciji pripada, no njima je bio dosadan i glup. To je prva generacija koja je Stranca potpuno degradirala. Također, nama starijim generacijama bio je zanimljiv teatar apsurda, ali u ovih dvadesetak godina koliko radim u školi, učenicima je “koma”. Valjda zato što na neki način živimo apsurd.
3) Koji su vaši najbolji savjeti za učenike koji žele zavoljeti čitanje?
Nevenka: Mislim da se trebate upustiti u avanturu otkrivanja čitatelja u sebi. Sigurno za svakoga postoji neko štivo. Može to biti i strip. Uglavnom, nešto što će vam uvjetno rečeno promijeniti život ili barem neko dotadašnje shvaćanje. Samo, toj potrazi se treba posvetiti, treba uložiti vremena i truda. Možda je dobar način doći u knjižnicu, pročitati nekoliko rečenica u odabranoj knjizi u potrazi za nečime što će vas privući. Postavite si izazov, počnite tražiti, ako niste pronašli zanimljivu knjigu u školskoj knjižnici, možete posjetiti gradsku knjižnicu ili knjižaru. Oni koji bi željeli zavoljeti čitanje, a pogledali su neku odličnu seriju ili film nastao prema književnom predlošku, mogli bi pročitati taj predložak. Možete početi od vrlo laganog štiva pa onda nadograđivati i razvijati svoj čitateljski ukus.
Irena: Potpisujem sve što je kolegica rekla. Treba iskoristiti svaki “hint”, naslov, korice, sve što vas privuče nekoj knjizi i biti uporan u istraživanju.
4) Postoji li knjiga za koju smatrate da bi svi učenici trebali pročitati prije nego završe školu?
Nevenka: Misliš, neka osim lektire i bontona? (smijeh) Mislim da je važno da to svatko sam otkrije. Vjerujem da postoji baš ta knjiga (ili knjige) za svakoga. Neka meni odlična knjiga neće svakome biti odlična. Ako bismo u današnjem potrošačkom svijetu htjeli biti nešto više od potrošača - biti građani koji razmišljaju i razumiju kako što funkcionira, onda bismo se trebali upustiti u čitalačko istraživanje. Čitanje je svakako jedna bitna vještina koja razvija kritičko razmišljanje, a ono pak pomaže u prepoznavanju manipulacija, propagande i dezinformacija. Voljela bih da si vaša generacija postavi osobni izazov - da svatko od vas nađe knjigu koja će ga zainteresirati i da sami odgovorite na pitanje koja je to knjiga koju ste trebali pročitati tijekom školovanja. Možda možete početi s Adamsovim Vodičem za autostopere kroz galaksiju, zato što je, osim briljantnog humora, dobar odmak od stvarnosti. A s odmakom možemo bolje vidjeti naše dobre i loše osobine ili apsurdnost trenutka. Preporučila bih i da pročitate Alana Forda. Ne samo zbog genijalnog prijevoda Nenada Brixija, nego zato što živimo u takvom svijetu. Otkrit ćete zašto to kažem, ako pročitate.
Irena: Slažem se sa svime! Samo bih dodala preporuku za toplu, predivnu knjigu o strašnoj temi koja je odlično napisana, a to je Dječak u prugastoj pidžami Johna Boynea. Bilo bi dobro da prije čitanja ne pogledate film. Kad čita knjigu netko tko nije gledao film, jednostavno ostane u šoku.
5) Je li vam draži miris novih ili starih knjiga?
Nevenka: Novih!
Irena: Apsolutno novih! Čak ni ne podnosimo miris starih knjiga.
Nevenka: Pogotovo onih s puno prašine!
6) Što mislite o sve većoj popularnosti audio knjiga? Jesu li one jednako vrijedne kao klasično čitanje?
Nevenka: U smislu sadržaja jednako su vrijedne, a u smislu razvijanja čitalačkih vještina naravno da nisu iste. No, nemam ništa protiv da netko tko nema vremena za čitanje ili ima nekih poteškoća sluša audio knjige, dapače.
Irena: Nisam niti ja protivnik audio knjiga, ali neke informacije od učenika govore da većina više voli vole fizički uzeti knjigu u ruke, ne voli čitati u PDF-u., a Kindle ima malo tko od učenika. Nisam protiv, ali sam isto više za klasičnu, tiskanu knjigu.
7) Možete li podijeliti najljepši trenutak ili uspomenu koju imate u ovoj knjižnici?
Nevenka: Svaki trenutak je dobar, pogotovo kad netko oduševljeno dođe vratiti knjigu koju je pročitao i dopala mu/joj se. To mi je najdraže.
Irena: Slažem se, ali mogle bismo možda istaknuti najgori trenutak. Imamo ga! Ulazak u knjižnicu u kojoj nema računala. Dakle, imali smo provalu prvog dana nastave u rujnu 2019. Netko je provalio i ukrao računalo, a to ljeto imale smo reviziju cijelog knjižničnog fonda. Sve podatke pohranile smo na na USB, ali i taj USB nam je ukraden.
Nevenka: Joj, da, to je je bio najgori trenutak. Najbolji trenutak je bio odmah nakon najgoreg i to kad nam se to računalo vratilo! Hvala policiji!
8) Koja je najvažnija stvar koju bi učenici trebali naučiti iz posjeta knjižnici?
Nevenka: Da postoji paralelni svijet knjiga. Osim toga, s obzirom na obilje informacija kojima smo svakodnevno izloženi, trebali bismo vas naučiti kako vrednovati informacije. Mislim da je to vještina koja vam treba.
9) Postoji li neki "nepisani kodeks" između vas koji pomaže da radite usklađeno?
Irena: Ona knjižničarka koja taj dan radi u jutarnjoj smjeni, ona je šefica. Što god to značilo! (smijeh)
Nevenka: Došlo je to nekako spontano!
Irena: Da, ako dođe do nekih problema, rješava ih šefica.
Nevenka: Srećom, problema nema, pa nema ni potrebe za šefovanjem. (smijeh)
10) Kako rješavate situacije kada imate različita mišljenja o knjigama ili načinu vođenja knjižnice?
Nevenka: Način vođenja knjižice propisan je pravilnicima, kurikulumom, godišnjim planom i programom i ostalim dokumentima i toga smo se dužne držati. Kad imamo različito mišljenje, što je zapravo dobro i zanimljivo, razgovaramo o tome. Knjižničari su inače zajednica koja je tolerantna, u knjižničarskom kodeksu je iznimno važno prihvaćanje različitog mišljenja, a volimo i argumentirano raspravljati.
Irena: Nama je stvarno odlično.
11) Što ste naučili jedna od druge otkako radite zajedno?
Nevenka: Ja sam naučila kako ne treba uvijek naplatiti zakasninu.
Irena: A ja sam naučila da je dobro naplaćivati zakasninu! To zapravo može biti i metafora za strogost prema učenicima! Dakle ja sam tu nekako blaža, a kolegica je ozbiljnija, stroža, više voli uvesti red, a kod mene zna biti kaos, što mi se to često zna “obiti o glavu”. Bitno je da se nas dvije nikad ne svađamo.
12) Koja od vas prva primijeti kada knjige u knjižnici nisu posložene kako treba?
Irena: Mlađa kolegica!
Nevenka: Profesorica Šepl je puno pedantnija što se tiče nekih izložbi i urednosti. Recimo, ona puno bolje omata knjige.
Irena: Kad imam u što!
Nevenka: Zato bih ja naplaćivala zakasnine, da imamo za foliju. (smijeh)
13) Postoji li knjiga koju jedna od vas voli, a druga baš ne voli?
Nevenka: Ne postoji knjiga, koliko znamo, ali imamo malo drukčije mišljenje o pjesniku Danijelu Dragojeviću, pri čemu sam ja više za, a profesorica Šepl više protiv. I to je otprilike to.
Irena: Nismo ništa drugo mogle naći iskreno! Evo možda nam se razlikuje mišljenje o Mariji Jurić Zagorki, ja je baš ne volim, kolegica joj je više priklonjena.
Nevenka: Zapravo smo dosta kompatibilne!
Irena: Kao stari bračni par!
I za kraj, čestitamo svima Dan hrvatskih knjižnica i želimo vam da pronađete štivo koje je baš za vas!
コメント