Blagdanska depresija
Tjedan dana prije Božića. Sve kuće, sve škole, svi dućani su već odavno prepuni božićnih ukrasa. Već danima nisi čula nijednu pjesmu osim „All I want for Christmas is you“ i „Last Christmas“. Svi ljudi su nasmijani, sretni, kupuju poklone za svoje najbliže. Svi ljudi, osim tebe. Pa za koga ćeš kupovati poklone ako si sama za Božić?
Dva dana prije Božića. Svi ljudi manično obilaze dućane, tržnice, gift-shopove, u zadnji tren kupuju i zamataju poklone, u zadnji tren kupuju ribu za sutra i puricu za prekosutra. Svi ljudi, osim tebe. Pa za koga da pečeš cijelu puricu ako si sama za Božić?
Badnjak, 24. prosinca. Sve obitelji su napokon zajedno kod kuće. Peku barem pet vrsta kolača, kite božićno drvce, slušaju božićnu glazbu, sretni su. Sve obitelji, osim tvoje naravno. Tvoja obitelj živi predaleko da bi ih posjetila na par dana, a možda i bolje jer uvijek nekako izbije svađa za Božić. Ti ne pečeš pet vrsta kolača. Za koga, kad si sama, kad ti nitko neće doći na kolače? Ti ne kitiš bor. Za koga, kad neće biti poklona ispod njega?
Božić, 25. prosinca. Sve obitelji se bude sretne, odmah iz kreveta odlaze do drvca i otvaraju poklone. Zatim kreće spremanje za božićni ručak. Prvo naravno dolazi juha, pa purica s mlincima i nadjev, ne smijemo zaboraviti francusku salatu i, nakon ručka, naravno onih pet vrsta kolača o kojima smo već pričali. Sve obitelji se bude sretne, osim tvoje. Osim tebe, zapravo. Ti ne odlaziš iz kreveta do drvca, pa nemaš ga, sjećaš se? Također nema ni poklona, nema juhe, nema purice s mlincima, nema francuske salate, nema pet vrsta kolača, nema ničega. Sama si. Božić je i ti si sama.
Božić, ali i blagdani općenito bi trebali biti najbolji, najsretniji dijelovi godine, zar ne? U to se vrijeme od nas očekuje da posebno iskazujemo ljubav bližnjima, bilo to putem poklona, lijepih želja ili vremena provedenih s njima. Također, nema nastave, što znači da nema (ili barem ne bi trebalo biti) brige i stresa oko učenja, zadaća, testova, samog odlaska u školu i imamo puno više slobodnog vremena za odmor i druženje s prijateljima i obitelji. Ali što ako nemaš kako ili s kime provesti to slobodno vrijeme? Što ako svi prijatelji odu na skijanje, a ti ostaneš sama kod kuće? Što ako tvoja kuća, umjesto kolača i cimeta, ima miris po cigaretama i alkoholu i što ako umjesto božićnih pjesama slušaš svađe i viku? Što ako si se osjećala sigurnije u školi nego kod kuće, a sada si zapela u svoja četiri zida?
A što ako imaš kako provesti to vrijeme i što ako si okružena ljudima kojima je stalo do tebe, a ti se još uvijek osjećaš sama? Kakva si ti to osoba ako znaš da imaš ljude koji te vole, ali to u potpunosti zanemaruješ i uvjerila si samu sebe da si usamljena? Tada si, vjerovala ili ne, zapravo sasvim normalna osoba. Ponekad je teško odvojiti naš tok misli (koji, htjeli mi to ili ne, nije uvijek baš drag prema nama) i realnu situaciju. Dakle, naravno da znaš da si okružena ljudima i naravno da si svjesna da je tim istim ljudima stalo do tebe, ali ako tvoj mozak uporno radi protiv tebe i uvjerava te u suprotno, teško je zaustaviti takve misli i osjećaje. Također, taj višak slobodnog vremena za vrijeme blagdana i praznika, koliko god nam je svima potreban za odmor, može zapravo pogoršati situaciju i naše mentalno stanje. Kada ljudi nemaju nešto što će im odvratiti pažnju, krenu razmišljati, što je dobro – treba razmišljati i promišljati. Ali kada to ode u onu drugu krajnost, kada sve propitkujemo, analiziramo sve što smo ikada pomislili i učinili do te mjere da više ne znamo što smo učinili dobro, a što loše, to dovodi do ne-baš-lijepog mentalnog stanja. Za vrijeme blagdana puno ljudi upada u blagdansku depresiju (engl. Seasonal Affective Disorder ili SAD; ahaha, kužiš?), koja najčešće započinje u kasnu jesen, kada dani počinju biti sve kraći i kraći, i traje do ranog proljeća, kada dani napokon postaju duži. Ne bih htjela zvučat' kao webmd, ali ako primijetiš trajne osjećaje tuge, tjeskobe, manjak energije i konstantan umor, spavanje (ili potrebu za istim) značajno duže nego inače, povećan ili smanjen apetit, vrlo čest osjećaj krivnje, manjak koncentracije i time slabije pamćenje ili u najgorem slučaju suicidalne misli, bilo bi dobro potražiti neku vrstu pomoći. Nije bitno dolazi li pomoć od bliskog prijatelja, člana obitelji ili psihologa, bitno je da toj osobi možeš vjerovati. Naravno, svi se ponekad možemo osjećati loše i to je skroz normalno. Pogotovo u zimskim mjesecima kada je vrijeme vrlo promjenjivo, ponekad tmurno i oblačno, a ponekad sunčano, pada mrak i prije 17 sati i dan je praktički gotov. Ono što nije dobro je kada ti osjećaju postanu stvarno ekstremni, a time i svakodnevni život nepodnošljiv.
Kako pomoći sama sebi ili nekome u takvoj situaciji? Nisam baš stručnjak u tom procesu, ali vjerujem da sljedeći savjeti neće odmoći.
1) Okruži se ljudima
Vjerujem da se najbolje okružiti ljudima. Znam, zvuči malo glupo, a možda i dodatno pogoršava situaciju ako nemamo ljude s kojima bismo se okružili. Ipak, vjerujem da se lakše nositi s onim što te brine ako imaš nekog uz sebe tko će ti dati neki savjet, pokušati pomoći, možda te nasmijati ili jednostavno skrenuti pozornost s problema.
2) Pokušaj pronaći aktivnost ili aktivnosti koje te usrećuju
To stvarno mogu biti male stvari. Možda neki hobi kao što je čitanje, slušanje glazbe, crtanje ili slikanje, kuhanje, pečenje kolača, heklanje ili štrikanje (vrijedi slušati bake, jako zabavno, stvarno preporučam), ili nešto skroz peto što ti padne na pamet. (Ako se ne sjetiš ničega drugoga, uvijek možeš čitati Gustl ;))
3) Fizička aktivnost
Još jedna aktivnosti koja te, ako si imalo poput mene, nešto manje usrećuje od gore navedenih. Možda „fizička aktivnost“ zvuči preozbiljno, stvarno može biti minimalna, na primjer u obliku kratke šetnje ili, ako nisi za izlazak iz kuće, neki home-workout. Zvuči malo blesavo, ali stvarno djeluje.
4) Potraži pomoć
Znam, opet se vraćam na ovo, ali stvarno je bitno. Svatko zaslužuje pomoć, pogotovo u ovakvim situacijama. Ne trebaš se sramiti tražiti pomoć ili se osjećati loše zbog toga. Sigurna sam da će ti prijatelj, brat, sestra, baka, tko god, rado (pokušati) pomoći i biti tu za tebe.
5) If all else fails – distrakcije su tvoj najbolji prijatelj
Da, da, možda je to više bježanje i skrivanje od problema nego pravo rješenje istog, no mislim da se možemo složiti da ponekad samo to pomaže. Ponekad je lijepo pobjeći u svijet neke serije ili filma, uvijek se lakše nositi s tuđim problemima nego s vlastitim, zar ne?
Dakle, sasvim je u redu da se ovako osjećaš i sasvim je u redu nositi se s tim osjećajima na svoj način. Samo se pokušaj što manje brinuti oko svega toga jer, kao i sve u životu, i to će proći.
Comments