Utorak, 24. 9.
Iz Samobora smo krenuli već u 3 ujutro prema Italiji. Upoznali smo našeg vodiča, Borisa. Naša prva postaja bila je svjetska prijestolnica mode, grad Milano. Ondje smo posjetili dvorac Sforzesco i prošetali njegovim dvorištem, a nakon toga smo se uputili prema najvećoj atrakciji grada, Milanskoj katedrali. Uz predivnu katedralu imali smo priliku posjetiti Galeriju Viktora Emanuela II. Nakon slobodnog vremena, koje su neki proveli uživajući u talijanskoj hrani, neki su proveli u bogatoj Sephori na tri kata, krenuli smo prema hotelu u Francuskoj. Također je jako zanimljiva bila naša teta Lili koja je odbijala komunicirati na francuskom ili engleskom jeziku te je bila odlučna da je se razumije na hrvatskom. I moramo je pohvaliti jer je zbilja uspjela. Uspjela je naručivati, kupovati suvenire i u konačnici cjenkati se na tržnicama, ne progovorivši niti jednu stranu riječ. Putem do hotela vozaču je (kao i još nekim putnicima) dojadilo slušanje cajki te je zabranio njihovo daljnje puštanje. Blago je reći da smo bili iznenađeni francuskom kuhinjom. Naime, kada dođeš gladan, nakon cjelodnevne vožnje busom i jedino što te dočeka je salata koja uz to i nije bila fina i nitko je nije ni kušao, ali zato su te večeri neki nazdravili s malo francuskog vina.
Srijeda, 25. 9.
Drugog dana putovanja u našem planu bio je predivan provansalski grad Avignon poznat po papinskoj palači iz 14. stoljeća. Tamo smo posjetili avignonsku katedralu Notre-Dame des Domes. Poslije razgledavanja i slobodnog vremena, većinom provedenog u jednom restoranu brze hrane, iako su neke naše suputnice vrijeme provele uživajući u tradicionalnim Croque Madame (prženim sendvičima od sira i šunke s jajem na vrhu), čekao nas je dug put do Lourdesa. Stigli smo nakon šest sati vožnje, uz kraće pauze, u večernjim satima. Večerali smo, a onda smo imali priliku prošetati do katedrale, a neki su se usput izgubili po kafićima… Te večeri dogodila su se mnoga upoznavanja, čak i s nekolicinom simpatičnih Iraca.
Četvrtak, 26. 9.
Treći dan započeo je laganijim tempom, bio je to jedini dan bez vožnje autobusom. Doručkovali smo te se uputili prema najpoznatijem marijanskom svetištu koje posjećuju ljudi iz cijelog svijeta. Oni koji su imali želju mogli su sudjelovati na svetoj misi koja je bila na francuskom jeziku. Pored svetišta, kad smo sjeli na palačinke, neki je stariji gospodin počeo pjevati poznatu pjesmu Ave Maria i time puno zaradio, pa smo se pitali bismo li i mi trebali nešto otpjevati. Iz svetišta je naša teta Lili najprikladnijim suvenirom smatrala svetu vodu koju je po povratku kući velikodušno podijelila mnogima. Ostatak dana bio je slobodan za istraživanje gradića, ali mnogima i za spavanje. Navečer smo imali mogućnost sudjelovati na poznatoj procesiji sa svijećama. Atmosferu nije pokvarila niti lagana kiša. Povratkom u hotel, zabave po sobama trajale su dugo u noć...
Petak, 27.09.
Nakon tihih (i nešto manje tihih) druženja u hotelu, atmosfera u busu bila je poprilično mrtva... Do grada Carcassonnea uspjeli smo se nekako probuditi. Carcassonne je srednjovjekovni gradić u kojem smo imali malo slobodnog vremena. Neki su vrijeme iskoristili za kupnju suvenira, jelo ili gubljenje po zidinama… srećom postoje Google karte :D. Sljedeća destinacija bio je obalni grad Saint-Tropez, no naš se put do tamo odužio pa smo imali svega 15 minuta slobodnog vremena. Dovoljno vremena za fotke za Instagram! Iz Saint-Tropeza jurili smo na večeru. Našim dolaskom u Cannes sa sat vremena zakašnjenja, osoblje hotela nije bilo oduševljeno, ali bitno je da je večera bila poslužena! Našu posljednju noć putovanja neki su proveli šećući Cannesom dok se ostatak ostao družiti u sobama.
Subota, 28. 9.
Posljednji dan putovanja započeo je dinamično, doručkom u 6 ujutro na koji mnogi nisu došli, pitamo se zašto... Već u 7:15 sati krenuli smo prema Nici, predivnom francuskom gradu na Azurnoj obali. Tamo smo se neki i okupali u moru, na svježih 20°C. Nakon jutarnje kave i naknadnog doručka, uputili smo se prema parfumeriji u selu Eze gdje smo slušali kratko predavanje o proizvodnji, a tko je imao želju mogao je kupiti parfem. Put nas je dalje vodio prema kneževini Monako. Tamo smo posjetili Oceanografski muzej, vidjeli kneževu palaču i spustili se u Monte Carlo. Ondje smo vidjeli mnogo skupih automobila, Casino, stazu i tunel kojom se vozi F1. Slobodnog vremena jedva da je bilo (15 minuta). Puni dojmova krenuli smo prema Samoboru, na put dug 12 sati. Pri završetku putovanja, naš vodič Boris otkrio nam je da je on Nikola Tesla, ne zapravo, samo mu je fašnik svaki dan i naravno da je bio na Supertalentu... U Samobor smo se sretno vratili kako smo i prvobitno krenuli - u 3 ujutro.
Comentarios