Homofobija: studija slučaja Ivan Pernar

Homofobija podrazumijeva iracionalan strah od osoba homoseksualne orijentacije, ili šire, averziju prema lezbijkama, gej muškarcima i osobama biseksualne orijentacije koja se temelji na predrasudama. Hrvatsko društvo izrazito je homofobno. LGBT friendly stavovi oprečni su  dominantnim društvenim vrijednostima. Da je zaista tako pokazuje udio ostvarenih prava LGBT osoba koji je u Hrvatskoj niži od 50 % te kontinuirano opada od 2015. godine (ILGA Europe, 2023). Osim toga, posebno je zabrinjavajuće da je više od polovice maturanata 2022. godine smatralo homoseksualnost bolešću (Bošnjak, 2022).

Tijekom jeseni 2023. godine, obilazeći škole u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, bivši saborski zastupnik Ivan Pernar često se doticao LGBT osoba. Afirmativne stavove prema LGBT zajednici diskvalificirao je kao zapadnu ljevičarsku propagandu koja čini muškarce slabima. Vrhunac Pernarove argumentacije jest da su „biti gej” i „raditi sklekove” dvije oprečne pojave. Prema tome, dečki, ako radite sklekove – nećete biti gej – bit ćete snažni. Pernar istovremeno ističe da upravo njega diskriminiraju obrazovne institucije jer mu se brani pristup školama. Nastavlja da su diskriminirani i njegovi istomišljenici (uglavnom maloljetni) u školama koji (navodno) ne smiju dovoditi u pitanje autoritet nastavnika, već im se moraju poslušno pokoravati. Ono što Pernarovi pratitelji (pretpostavljam) ne znaju,  jest činjenica da su poruke koje on prenosi istovjetne porukama svih zapadnih konzervativaca. Ali to, naravno, nije nametanje zapadne političke agende. Biti gej ili podržavati LGBT zajednicu – to je prema Ivanu Pernaru zapadna politička agenda.

U nastavku teksta ću u dva dijela, a kroz šest točaka, analizirati jedan od Pernarovih govora koji je dostupan na njegovim profilima na društvenim mrežama.

O dobrom školskom sustavu, homoseksualnoj agendi i slobodi

1. Obrazovni sustav indoktrinira djecu, nameće im određenu [homoseksualnu] agendu. (...) kad se netko suprotstavi toj političkoj agendi – onda oni optužuju tu osobu za politizaciju.

Nasuprot Pernarovim tvrdnjama, dokazi upućuju na to da obrazovni sustav ne „indoktrinira djecu”. Naime, kao što je već rečeno, više od polovice maturanata u Hrvatskoj smatra da je homoseksualnost bolest, a takvi su stavovi, nažalost, produkt (i) našeg obrazovnog sustava (Štambuk, 2022). Osim toga, nije li činjenica da Pernar na svojoj turneji po srednjim školama drži govore i nameće svoje stavove maloljetnim osobama zapravo indoktrinacija djece i politička agenda? Meni se čini da jest.

2. Školski sistem, da bi bio dobar, mora imat slobodu mišljenja. Vi ako pitate bilo kojeg profesora u vašoj školi je li normalno da si dečki odsijecaju pi*** – ni jedan vam neće dati odgovor zato jer se boje da ako kažu ono što misle, da bi mogli bit sankcionirani.

Više od polovice mladih u Hrvatskoj u srednjoj školi je čulo negativne komentare o LGBT zajednici, 20 % je bilo izloženo verbalnom nasilju nastavnog i drugog osoblja, a 77 % nije znalo gdje bi moglo prijaviti nasilje (Štambuk, 2022). Sve nam to pokazuje da se veliki broj nastavnika ne boji pokazati svoje stavove – i to one negativne. Prema tomu, Pernar bi trebao biti zadovoljan jer afirmativan stav prema LGBT zajednici očito nije mainstream u školama. Srećom, postoji Akcijski plan za prevenciju nasilja u školama koji uključuje i LGTB zajednicu, tj. trebao bi suzbiti „homofobno i transfobno nasilje koje doživljavaju mlade LGBTIQ osobe zbog neuklapanja u tradicionalno uvriježene društvene norme o spolu, rodu i seksualnosti.” Problem je što se taj plan ne provodi u zadovoljavajućoj mjeri.

3. Unutrašnja težnja svakog živog bića je da bude slobodan.

S ovim citatom se svakako slažem. Ali, kako onda LGBT osobe ne zaslužuju slobodu i jednaka prava? Ili, kako je njihovu moguću borbu za slobodu i jednaka prava tumačiti kao zapadnu ljevičarsku propagandu? Oko ovih pitanja se s Pernarom nikako neću složiti.

O sklekovima i homoseksualnoj propagandi

4. Ovaj sustav daje milijune eura za promociju homoseksualne propagande, trans i tako dalje, a za dečke (…) – koji mogu napravit’ 100 sklekova – ovaj sustav neće dat’ jedan jedini euro.

Ovaj kratak citat otvara puno tema. Idemo redom. Zadnji dostupan financijski izvještaj udruge Zagreb Pride pokazuje kako je iz državnog proračuna za Povorku ponosa 2022. godine bilo izdvojeno točno 0 kuna, a većina prihoda udruge (97,5 %), otpada na donacije. S „milijunima eura za promociju homoseksualne propagande” nikakve donacije ne bi bile potrebne.

Što se tiče plaćanja dečkima koji rade sklekove – ne vidim što (i zašto) bi se njima trebalo plaćati. Zašto onda, po nekoj drugoj logici, ne bismo plaćali osobama koje šetaju – jer tako preveniraju srčani udar i smanjuju troškove zdravstvenom sustavu? Ali, vratimo se na sklekove, odnosno na sport. Mnogi mladi sportaši u Hrvatskoj ostvaruju pravo na stipendije, na upis u određene škole i posebna prava u tim školama. Prava su to koja nemaju učenici koji nisu toliko uspješni u sportu. Dakle, ključ za financiranje je uspjeh. I nije bitno jesu li sportaši LGBT osobe ili nisu.

5. Zato što se stvari poput sklekova ne potiču (…), a te ideje ljevičarske, trans-homo-propaganda, to se potiče. Smatram da je to zato što ovaj sustav želi slabe, a ne jake muškarce jer se sa slabim muškarcima može lako upravljati.

Ne znam kojem bi sustavu poticanje sklekova bilo od iznimne važnosti. S druge strane, shvatimo li Pernarovu ljubav prema sklekovima kao težnju prema fizičkoj aktivnosti, ne mogu ne primijetiti da naš pokvaren sustav zapravo radi na tome. Postoji školski predmet čiji je naziv „Tjelesni i zdravstveni odgoj“. Istovremeno, nemamo predmet „Trans-homo propaganda“ koji dečkima brani raditi sklekove sa skrivenim ciljem da ti isti dečki postanu slabići. Ne vidim kako promocija jednakih prava i borba protiv stigmatizacije i marginalizacije LGBT zajednice čini muškarce slabima. Što ili tko je uopće „jaki” muškarac? Klasičan mačo-grubijan koji prebije ženu ako se ručak ohladio? Mislim da je puno jači onaj čovjek koji stane u zaštitu manjina, slabijih i obespravljenih.

Analiza stavova, ponašanja i govora Ivana Pernara dovodi me do zaključka da su stavovi koje iznosi, njegovo ponašanje i njegovi govori dio sustava koji ne samo da oduzima ljudska prava, već i životno ugrožava LGBT osobe. Odrastanje LGBT osoba obilježeno je iskustvom manjinskog stresa, nametanjem srama, niskim samopoštovanjem, depresivnošću i suicidalnim idejama. LGBT osobe često su žrtve nasilja. Ništa od toga ne događa se pratiteljima Ivana Pernara koji rade po stotinu sklekova. 

6. Ne znaju tko je budući predsjednik.

Ja znam tko nije.